BILO JEDNOM U FOĐI…

Vrijeme brzo leti. Danas se navršava 28 godina kako je FK Borac osvojio jedini evropski trofej. Te 1992. godine rat je polako počeo ulaziti u sve pore života i samo se sport još uvijek opirao mirisu rata koji se mogao osjetiti na svakom koraku. U Banjaluci fudbaleri Borca su se pripremali za odlazak u Italiju, gdje se održavao Mitropa Kup, na kojem su osim Borca, još učestvovali igrali mađarski Vašutaš, austrijska Admira i domaćin Fođa.

U prvom polufinalnom meču Banjalučani su odmjerili snagu sadomaćinom Fođom. Više od 15 000 navijača bodrilo je Italijane i nošeni njihovom podrškom fudbaleri Fođe već u 16. minutu golom Bajana dolaze do vođstva od 1:0. I poslije postignutog pogotka Italijani nastavljaju sa dobrom igrom jer su se trudili da poprave izuzetno loš utisak iz posljednje prvenstvene utakmice kada su kao domaćini izgubili od Milana sa čak 2:8. Međutim, samo 5 minuta kasnije na stadionu pravi šok za domaće navijače, pa potom aplauz za Borčeve igrače: vezista Banjalučana Šašivarević je topovskim udarcem poslao loptu u same rašlje protivničkog gola i doveo Borac do izjednačenja.

Drugo poluvrijeme donijelo je dominaciju Borca. Dva puta je odlične prilike promašio Filipović, da bi u 66. minutu Banjalučani pogotkom krunisali odličnu igru. Poslije kornera najviše je skočio Zovnko Lipovac i tačnim udarcem glavom poslao loptu iza leđa iza Rosinijevih leđa. U 75. minutu sudije su obilato pomogle domaćinu: Bajano je bio u ofsajdu, ali su mu sudije to tolerisale, tako da mu nije bilo teško da savlada Simeunovića i izjednači rezultat na 2:2. Do kraja utakmice mreže su mirovale, pa se prvi finalista morao odlučiti udarcima sa bijele tačke.

U izvođenju penala, Borac je bio koncentrisaniji i stigli su do pobjede i do finala. Golove za Borac sa bijele tačke su postigli Šašivarević, Štavljanin, Filipović i Bilbija. Kod domaćina precizni su bili Bajano i Baroni, dok je junak susreta Simeunović odbranio udarce Rambandija i Petreskua. Nije bilo potrebe da Borac izvodi zadnji jedanaesterac, na semaforu je stajalo 2:4! Bilo je to iznenađenje za mnoge, osim za one prisutne na stadionu koji su taj dan vidjeli odličnu Borčevu igru bez imalo respekta prema favorizovanim Italijanima.

Sa posljednjim zviždukom na terenu je nastalo neopisivo slavlje Borčevih igrača. Na teren su dotrčali i domaći navijači koji su, u želji da se domognu dresova, napravili veliku gužvu, pa su se Banjalučani jedva dokopali svlačionica.

Uveče, kad su fudbaleri Borca bili u hotelu i skormno slavili, nacionalni kanal italijanske televizije u raznim sportskim emisijama je ponavljala golove sa utakmice, naročito onaj gol Šašivarevića.

U finalu protivnik Borcu je bio mađarski Vašutaš. Na stadionu nigdje žive duše, domaćini nisu mogli da prežale poraz, prava pozorišna atmosfera! Od samog početka utakmice Banjalučani su imali terensku nadmoć, tako da su već u sedmom minutu došli u vođstvo. Poslije odličnog centaršuta Mataje, u šesnaestercu Mađara se našao Filipović, koji je sjajno reagovao i glavom poslao loptu u mrežu nemoćnog Erdelija.

Kolosalnu priliku propustio je Štavljanin i tako prokockao šansu da možda već tada Borac dovede do trofeja. I kazna je stigla u 63. minutu kada je Ničiforov uspio da se oslobodi Bilbije i nesmetano loptu pošalje iza Simeunovićevih leđa. Mađari su imali još jednu stopostotnu šansu da preko Ničiforova dođu do vođstva, ali Simeunović je uspio da zakači loptu, ona je pogodila prečku, odbila se do Kronera koji iz odlične pozicije šutira preko gola.

U produžecima se nije desilo ništa značajno, rezultat je i dalje bio neriješen, pa se pristupilo izvođenju penala. Šašivarević, Štavljanin, Filipović, Bilbija i Simeunović bili su precizni, dok su kod Mađara strijelci bili Ničiforov, Iščak i Nahočki. U listu strijelaca nije se upisao Garas čiji je udarac sa bijele tačke Simeunović odbranio. Konačan rezultat na semaforu: 3:5 za Borac!

Borac je osvojio Mitropa Kup, trofej koji su osvajala velika evropska imena poput Milana, Intera, Bolonje, Ferencvaroša, Vojvodine, Fiorentine… tom spisku dodato je ime BORAC BANJA LUKA! Predsjednik Grahovac je primio zlatnu plaketu UEFA, a golman Simeunović je proglašen za najboljeg igrača turnira.

Borac je naredne godine, kao pobjednik, trebalo da bude domaćin Mitropa Kupa i da brani najstariji trofej evropskog fudbala. Međutim zbog ratnih dešavanja to se nije dogodilo, a veliki srebrni pehar je ostao u Trofejnoj sali na Gradskom stadionu. 1992. godine Borac je uvršten među stotinu najuspješnijih evropskih klubova.

Fođa, 27. maj 1992.

FOĐA – BORAC 2:2 (1:1), penali 2:4

Strijelci: 1:0 Bajano (16.), 1:1 Šašivarević (21.), 1:2 Lipovac (66.), 2:2 Bajano (75.).

Stadion: Gradski u Fođi, gledalaca: 15 000, sudija: Šel (Čehoslovačka), žuti kartoni: Simeunović, Kaltak i Mataja (Borac).

FOĐA: Rosini, Petresku, Kodispot, Pikaso, Fres, Padelino (Trokoli), Rambandi, Poro, Bajano, Barone, Mušumeti.

BORAC: Simeunović, Malbašić, Mataja (Sušić), Bilbija, Lipovac, Đukić, Kaltak, Šašivarević, Štavljanin, Šušić (B. Kovačević), Filipović.

Fođa, 29. maj 1992.

VAŠUTAŠ – BORAC 1:1 (0:1), penali 3:5

Strijelci: 0:1 Filipović (7.), 1:1 Ničiforov (63.).

Stadion: Gradski u Fođi, gledalaca: 2 000, sudija: Štendl (Austrija), žuti kartoni: Simeunović, Kaltak, Đukić, Šašivarević, Bilbija (Borac), Garas, Koner (Vašutaš).

VAŠUTAŠ: Erdeli, Garas, Iščak, Ničiforov, Kroner, Husak, Molnar, Nahočki, Saveljev, Tuboli (Borgulja), Grašov.

BORAC: Simeunović, Malbašić (Kovačević), Mataja (Habibović), Bilbija, Lipovac, Đukić, Kaltak, Šašivarević, Sušić (Šušić), Štavljanin, Filipović.