Banjaluka je dočekala da se Borac vrati kući, da se fudbal ponovo zaigra na Gradskom stadionu.
Nakon dugo vremena, začuo se navijački huk sa sjeverne, aplauzi i pjesma sa istočne i zapadne tribine, a pred sam početak utakmice na centar igrališta spustili su se i banjalučki padobranci.
Borčevci, pristigli na Gradski stadion, nisu stigli ni da pošteno „ošmekaju“ novu travnatu podlogu, a Enver Kulašin je, već u prvom minutu, zatresao mrežu Slobode.
Željni igre na svom stadionu, fudbaleri Borca kidasali su na gol Slobode, nošeni gromoglasnom podrškom.
Na sjevernoj tribina fešta nije stala niti jednog trena. Naši Lešinari slavili su 35. rođendan, a u 35.minutu Nikola Andrić dao im je povoda da još jače zagrme sa svoje strane stadiona.
Andrić je na asistenciju Ninkovića duplirao prednost naše ekipe. Do kraja poluvremena put do mreže Slobode pronalazi Jovo Lukić, ali je gol poništen zbog ofsajda.
Sa dva gola prednosti fudbaleri Borca otišli su na odmor, a pred početak drugog poluvremena Bojan Pavlović, Amar Begić i Dino Ćorić dobili su prigodan poklon za svojih pedeset odigranih utakmica u našem dresu.
U nastavku, mreže su mirovale do 80.minuta, a onda je Momčilo Mrkaić postigao i treći gol za naše „crveno plave“. Uzvratio je minut kasnije i Nikola Komazec, pa je dvoboj Borca i Slobode završen u našu korist rezultatom 3:1.
„…digla se prašina, proradila Borčeva mašina!“ orilo se Gradskim stadionom nakon odlične partije naših fudbalera koje do kraja jesenjeg dijela sezona očekuju još tri utakmice na strani.
Fudbal se vratio u Banjaluku, a na proljeće, da nam svaka utakmice bude za pamćenje kao ova sa Slobodom.
